Srednja škola Stjepana Sulimanca

Disleksija je skup teškoća koje se očituju u čitanju, pisanju, orijentaciji, razumijevanju teksta, fonološkoj obradi riječi itd. Ona nije bolest, ne treba se liječiti, ali se prikladnom terapijom kod logopeda može znatno ublažiti.

Disleksija se pojavljuje diljem svijeta, nije vezana za kulturu i jezik. Nije uvjetovana inteligencijom ni drugim sposobnostima, a nije ni problem ponašanja i motivacije. U jednakoj mjeri pogađa cijelu populaciju, vjeruje se da je jednako česta kod oba spola. Uzroci disleksije nisu u potpunosti poznati. Poremećaji čitanja obično se javljaju unutar obitelji stoga se može zaključiti da postoji genetska komponetna, ali kao kod mnogih drugih poremećaja može se pretpostaviti da za pojavljivanje disleksije kod djeteta odgovorna je kombinacija okolinskih i genetskih čimbenika.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj 10% stanovništva pati od disleksije.

Disleksija stvara naročito velike probleme u školovanju, jer poteškoće čitanja i pisanja  vrlo često dovode do lošijeg uspjeha u školi, ali rano otkrivanje i intervencija bitno poboljšavaju školski uspjeh kod dislektičara.

Uz teškoće čitanja kod učenika mou se pojaviti također i neke druge teškoće poput teškoća pisanja - disgrafija, teškoća u savladavanju matematike - diskalkulija i ostale srodne teškoće (učenja, pamćenja i sl.)

Neki uobičajeni simptomi disleksije:

- teškoće pamćenja poput: lešeg mehaničkog pamćenja, teškoće u pamćenju besmislenih podataka, teškoće u slijeđenju i pamćenju usmenih uputa i sl.

- teškoće vidne obrade: zamjena slova poput bi d, riječi poput sir i ris, brojeva poput 6 i 9, slova i riječi se zamućuju, podvostručuju, miješaju, kreću, ispuštaju, ubacuju, mijenjaju veličinu i sl., sklonost preskakanju ili zamjenjvanju redoslijeda slova, riječi i rečenica, loša koncentracija i visoka distraktibilnost,

- teškoće u pisanju: neuredan i neujednačen rukopis podležan pogreškama u veličini, razmaku i redoslijedu slova

- teškoće u čitanju: sporo čitanje koje umara, teškoće s redoslijedom

i puno drugih...

Samo jedan simptom nije pokazatelj da dijete ima dislkesiju, ali ukoliko primjete neka od simptoma disleksije potrebno je potražiti stručnu pomoć. Primarno treba potražiti logopeda, a ako u Vašem mjestu nema logopeda, obratite se psihologu, školskom pedagogu, pedijatru ili školskom liječniku, koji će dijete uputiti na ispitivanje. Važno je da se disleksija uoči što prije kako bi se postigli što bolji rezultati. Simptomi disleksije i napredak tijekom terapaije vrlo su individualni i razlikuju se od djeteta do djeteta.

KAKO POMOĆI DJETETU S DISLEKSIJOM:

·         shvatiti, razumjeti problem disleksije, treba se dodatno educirati,

·         dati djetetu do znanja da mu želimo pomoći i da smo na njegovoj strani,

·         pružiti mu osjećaj da vjerujemo u njegove sposobnosti,

·         okolinu (obitelj, školu, prijatelje) upoznati s djetetovim problemom i potrebama,

·         dati djetetu psihološku podršku u svladavanju teškoća u vezi sa školom i okolinom,

·         potražiti pomoć stručnjaka, surađivati s njim i aktivno se uključiti u terapijski proces,

·         stalno iskazivati razumijevanje, pažnju i ohrabrivanje – ne samo povezano sa školskim obvezama,

·         biti strpljiv, ne “kažnjavati” ga za nešto što ne može (barem ne onako kako bismo mi željeli),

·         pokušati mu organizirati stalni dnevni raspored

·         ne opterećivati ga dodatnim zadaćama i vježbama (dostatne su već školske i logopedske),

·         truditi se da mu tekstovi i štiva budu privlačni kako bi ga to dodatno motiviralo,

·         redovito surađivati s učiteljem, napraviti plan djelovanja,

·         poticati ga na bavljenje različitim aktivnostima kako bi se osjećao uspješnim,

·         ne očekivati čudo – problem je vrlo složen i zahtijeva puno vremena, strpljenja, pažnje i ljubavi.

Više informacija možete pronaći na strancama: http://hud.hr/